Vin­ska 2011 za Lum­bardu neće biti zapamćena samo po izvrsnoj berbi i najavama odličnog vina za sljedeću god­inu već će po svemu sudeći ostati zabil­ježena po osv­ježa­vanju boce i etiketa za gotovo polovicu vodećih Lum­bara­jskih vinara. Posljed­nji Dal­macija Wine Expo, bio je tako pri­lika za prvo javno pred­stavl­janje novog ruha Grka Bire i Popić , a sljedeći veliki vin­ski događaj 6. Među­nar­o­dni Fes­ti­val Vina i Kuli­narstva Zagreb pokazao je novi izgled već dobro poz­natog Cebalovog Grka. Alza­ška boca sa pre­poz­natljivom kamenom kor­tom na etiketi, ovoga puta pojav­ila se u jed­nom suvre­menom i osv­ježenom obliku, zadržava­jući istovre­meno svoju izvornost i pre­poz­natljivost. Rad Tonke Lujanac, mlade mar­ket­inške stručn­jak­inje, poduzetnice, mnogima moguće poz­nate i kao jedne od dvije vlas­nice restorana u Maje i Tonke , pori­jek­lom iz Lum­barde i na koncu autorice još jedne lijepe etikete Grk-a, i ovoga puta se pokazao kao pun pogo­dak. Stara korta koja nije jedan običan motiv iz Dal­macije već stvarni ulaz u Cebalov vino­grad, sada na etiketi “osu­vre­men­jena”, ovoga puta otvara pro­laz samom sadržaju boce jed­nako kako u stvarnom životu uvodi u nasade Grka. Čestitke na novom izgledu, na dvade­set god­ina tradi­cije i iznad svega na dosljed­nosti u održa­vanju visoko kvalitetnog vina koje se danas može naći u gotovo svim ozbiljnim vin­skim trgov­inama u Hrvatskoj. Za kraj i neza­o­bi­lazni Plavac, uz svoj prov­jeren sadržaj u Bor­doškoj boci dobio je također osv­ježeni izgled u skladu sa prvim svo­jim part­nerom ter­roira Lumbarde.

Sušna sezona 2011 na koju se pomalo vezala i mala suša u objavama, donose ipak dobre vijesti iz ovo­godišnje berbe, te kako onda to obično biva nakon suša i izvrsno vino koje će se pamtiti kao Grk i Plavac 2011.
Iako je u mnogim dijelovima Hrvatske ovo­godišnja berba krenula reko­rdno ili gotovo reko­rdno rano, u Lum­bardi su prvi groz­dovi ubrani ipak otpri­like samo tri dana ranije nego što to obično biva. Grk sa sladorom od oko svo­jih stan­dard­nih 20 i pri­nosom sa vrlo lijepih 1kg do 1,5kg star­tao je sa berbom tako oko 14.09., da bi Plavac došao na red koja dva do tri tjedna kas­nije. Kolala je pomalo i potiho priča o dobroj godini i kvalitet­noj sirovini, da bi kon­ačno izn­imno usp­ješna sezona dobila i svoju službenu potvrdu na druženju vinara Lum­barde u konobi Zure uz izvrsne riblje speci­jalitete domaćina.
Blag­dan Sv. Mar­tina koji je u Hrvatskoj ipak nekako više slavl­jen na kon­ti­nentu, ove je godine tako sa punim pravom adek­vatno proslavl­jen i u Lum­bardi. Mlado vino koje se kušalo te večeri već sada najavljuje posebnu aro­matičnost, ravnotežu, kvalitetu i čak ukazuje na to da bi uskoro mogli svje­dočiti jed­noj od najboljih berbi koje pamti ova gen­eracija. Zado­voljstvo vinara vidljivo je već na samoj fotografiji sa nave­denog druženja, uz zamućen pogled fotografa kome se mlado vino iz 2011 izgleda posebno svidilo.
Na slici: Bar­tul Zure, Bra­n­imir Cebalo, Stjepan i Dinka Cebalo, Maja Cebalo, Višnja i Frano Bire, Perica Žuvela (enolog), Renci Milina, Đani Batis­tić,  Zoran Cebalo i Ivan Zure. kliknuti na sliku za uvećanje

Četiri trbuha, osam ruku, ljubav prema izvrsnoj hrani i vinu, a sve još začin­jeno pisan­jem i društvenim mrežama stoji u opisu tima koji nosi pro­jekt por­tala Taste of Croa­tia. Nar­avno to je ono u najkraćim crtama mladih entuz­i­jasta koji su ovoga ljeta posebno aktivni dok je većina pop­u­lacije na godišn­jim odmorima. Morana, jedna od član­ica nave­dene četvorke pos­jetila je ovih dana Lum­bardu i u svome osvrtu donosi kratku priču o vinar­iji Bire pod naslovom Bire win­ery and agro­tourism: Renais­sance of Grk. Članak je na engleskom, kratak je ali vrlo infor­ma­ti­van i jez­grovit te ga svakako pre­poručamo kao i ostale objave na nave­de­nome por­talu. Na koncu još nešto. U prošloj objavi smo donijeli lokacije vodećih vinar­ija u Lum­bardi, a Taste of Croa­tia potru­dio se uni­jeti već i GPS koor­di­nate. Palac gore za kolege!

Ima li tko iz vin­skog svi­jeta Dal­macije da ne zna za mladog dinamičnog Makaran­ina Milana Ožića pokre­tača vin­skog fes­ti­vala Dal­macije, Dal­macija Wine Expo?!  Gotovo ga nitko iz vin­skog svi­jeta nije poz­navao prije neke tri godine, no malo tko iz istog toga mil­i­jea za njega danas ne zna. Za mal­o­bro­jne koji ga nisu imali pri­liku upoz­nati šteta jer više neće imati pri­like, a za nas koji smo ga znali velika je nes­reća što nas je tako rano napus­tio. U 29. godini života silna energija, veliki entuz­i­jazam, bujica ideja kao u Tesle kako bi on sam u šali gov­o­rio, zastale su malo kako bi se odmo­rile i ulovile novi dah, no tu su stale nažalost tra­jno zajedno sa nje­govim velikim srcem koje je nedavno imalo važnu operaciju, a koja mu je tre­bala omogućiti život barem u jed­nakoj brzini kako ga je do tada vodio. A vodio ga je uvi­jek žustro, odvažno i redovito korak ispred ili na totalno dru­gom mjestu od onog gdje bi ga vid­jeli jučer, danas.
Obzirom na naše poz­nanstvo i prije vin­skih kru­gova vraćam se na poče­tak posljed­njeg desetl­jeća kada je izv­jesni Milan Ožić došao na tržište kap­i­tala i aktivno trgo­vao sa nešto novca naporno zarađenog od ljetne pro­daje brod­skih izleta na Makarskoj rivi, a tada je na burzi aktivno trgo­v­alo možda dvjestot­in­jak indi­vid­u­alaca u Hrvatskoj. Bro­keri iz Fime, pri­ma­jući naloge faxom mis­lili su da je Milan Ožić situirani gospodin sa kar­i­jerom, otpri­like pedese­tak god­ina starosti i da ima već iskustva negdje iz vana i da mu ovo nije poče­tak. Bilo je sve tako dok Mike nije osobno došao do ureda sa svo­jih jedva dvade­set god­ina. “Pa Ožić je klinac!” pro­lomi se ure­dom, svi stanu zapan­jeni, a onda nas­tupi Mikeva ležer­nost i neposred­nost i kako to obično biva sve ih je osvo­jio svo­jim dal­matin­skim šarmom. Eto takav je bio Mike. Ima li potrebe nas­taviti da kada smo neko­liko nas drugih “pio­nira” došli na to isto igral­ište, on je već bio u regiji, a kada smo mi iza­šli u regiju, on je otišao sa svo­jom Makarskom ekipom na put oko svi­jeta i vra­tio se vedar kao i uvi­jek usput noseći gomilu aneg­dota, a pri tome i pokoju anal­izu rud­nika iz Kazah­stana, nešto iz Gruz­ije, ali to je bilo onako usput kad je već tamo prošao neka se nađe. Takav je bio Mike. Onda je došla rece­sija, a u srcu rece­sije rodio se prvi Dal­macija Wine Expo. Mjesto rad­nje Makarska, autor izv­jesni gospodin Ožić i nekolic­ina Makarskih pri­jatelja dok je opet dosta nas sa skep­som gledalo kako će sve to ispasti u vri­jeme kada je sve nekako išlo naopako. Obi­lazak vinar­ija Dal­macije, upoz­na­vanje sa vinarima i pokušaj da se privuče što više ljudi na događaj sa nazovimo neizv­jes­nim ishodom. Pa tako i prvi dolazak u Lum­bardu, a bio je prije toga moguće na svim kon­ti­nen­tima (o svome trošku nar­avno). Spa­vanje kod Ren­cija, upoz­na­vanje sa Cebal­ima, sus­ret sa Bire­tom i u tome ritmu punim entuz­i­jazma i upornosti radio je tako sa mnogima po cijeloj južnoj Dal­maciji, onako mlad, nepoz­nat, ali iskren i otvoren. Trud se ispla­tio. Rodio se prvi Expo, a nakon njega još usp­ješniji drugi. Mike je sa kolegama dao pečat Makarskoj i mladoj domaćoj vin­skoj sceni. Da bi Mike bio ono što je bio, tre­bao je korak dalje i on ga je već napravio sa postavl­jan­jem temelja još jed­nome sajmu kojega na žalost nije dočekao. No to je naj­manja šteta. Najveća je ona što mi Mikea više nećemo moći dočekati nakon nje­govih puto­vanja, što ljudi iz nje­govih kru­gova više neće sa njime moći živo raz­go­varati o vinu, o Haj­duku, o puto­van­jima, Dal­maciji, tur­izmu, dioni­cama. Mike je imao puno pri­jatelja, puno tem­atskih kru­gova, a za sve nažalost nedo­voljno vre­mena iako je u onome što je živio ugu­rao toliko mnogo koliko je potrebno nekome za pedeset, šezde­set ili više god­ina, a tako su ga na neviđeno neki sa početka ove priče i doživl­javali. Mike je na koncu živio u skladu sa sloganom svoga fes­ti­vala: “Život je prekratak da bi pili loše vino!”, drugim riječima uži­vao je u svakoj sekundi svoga života, a za to je često u među­vre­menu i naporno radio. Jed­nom možda za trunku pre­na­porno i napravio malo pre­rano jedan korak, korak koji nas sve skupa na koncu jed­nom očekuje. Mike nedosta­jati ćeš nam i nadam se da nas gledaš sa neba, nekako onako kao u stihu u tvo­joj pol­jed­njoj objavi na fejs­buku. Posljed­nji poz­drav pri­jatelju. Stjepan, u svoje ime i u ime naših krugova..

Zasig­urno jedno od naju­god­ni­jih ovo­godišn­jih vin­skih druženja održalo se pro­tek­log petka na Akademiji Agrokor vina uz gos­to­vanje poz­natog amer­ičkog vin­skog znalca, lju­bitelja inter­neta, društvenih mreža i komu­nikacije općen­ito Gary Vayn­er­chuka. Obzirom da je autor por­tala Grk-Lumbarda već naspisao opširniji tekst o veselom događaju pozi­vamo vas da isti proči­tate na por­talu JaTr­go­vac čiji je glavni ured­nik osig­u­rao sud­jelo­vanje na min­u­lom događaju. Časopis JaTr­go­vac između osta­log donosi i dvedetsed­momin­utni video sa dinamične prezentacije kojega toplo pre­poruču­jemo.

Mala rene­sansa vinarstva u Lum­bardi posljed­njih god­ina postaje sve upečatljivija, a čini se da najveće stvari tek dolaze. Nedavno smo pisali o prvom organ­skom vino­gradu na otoku i pio­nirskom koraku kojeg je učinio Franko Milina Bire sa prvim nasadima na južnim obroncima Korčule. Hrabar korak rekli bi neki, no ako se uzme u obzir da je to nekada u povi­jesti bilo važno vinogradarsko područje Lum­barde, onda jedini zaključak može biti da se zasig­urno ne radi o igri sa neizv­jes­nim ishodom. Dapače sa južnih obron­aka Korčule, ako se može raditi nekakva usporedba sa najboljim položa­jima na Pel­ješcu čija je kon­fig­u­racija i ori­jentacija dosta slična, možemo zasig­urno očeki­vati posebna vina.
Sa tom pret­postavkom u sličan poduh­vat je krenuo i Bar­tul Batistić-Zure, iskusni Lum­bard­ski ugos­titelj i vinogradar čiji je Grk prije dvije godine osvo­jio broncu na Saba­tini, a jed­nak je usp­jeh je imao i sa likerom od Rogača u kat­e­goriji jakih pića. Iskustvo je bez daljn­jega tu no čini se da prema veličini nasada od čak 10 Hek­tara i sor­tama koje će naći mjesto u novim vino­gradima, Zure ne man­jka ni odvažnosti. Naime 10 Hek­tara koje je done­davno bilo pod mak­i­jom, zatim pod teškom meh­a­nizaci­jom, a gdje je sada već usp­ješno niknula mlada loza biti će dom ne samo za Grk i Pošip već i za neke jake među­nar­o­dne sorte iz poz­nate “velike šestorke”. Za lju­bitelje Shi­raza, Mer­lota i Caber­net Sauvi­gnona odlična vijest, a kada se nave­deni spomenu zajedno automatski se može naslu­titi i ambi­cija prema kupažama. Odlična je to vijest i za sve lju­bitelje vina općen­ito, a cijeli pro­jekt provodi se uz jaku stručnu pomoć ljudi iz znanosti sa Agronom­skog fakul­teta u Zagrebu tako da ni ovdje una­toč veličini i novosti iza­zova, ništa nije pre­pušteno slučaju. Grk će tako svoju prisut­nost u Lum­bardi pojačati sa čak 40 000 novih loza, a arome novog ter­roira od kojeg sa razl­o­gom puno očeku­jemo imati ćemo pri­liku otkriti već u bliskoj nam budućnosti. Do tada vri­jedi barem obići spomenute lokacije lijepo obrađenih južnih obron­aka Lum­barde.

Drugi po redu Dal­macija Wine Expo održan je prošlog vikenda u Makarskoj i nakon još jedne usp­ješne orag­nizacije o kojoj je već nešto napisano na lumbardanet-u može se sada već slo­bodno reći da sajam postaje središnje mjesto za upoz­na­vanje i održa­vanje kon­takta sa vin­ima Dal­macije koja kon­stantno evoluiraju kako u okusu, kvaliteti tako i u ambal­aži.
Sve to jed­nako vri­jedi i za vina lum­barde koja su ispred udruge i vlasti­tih vinar­ija ovoga puta pred­stavile vinar­ije: Milina-Lovrić, Cebalo-Popić, Milina-Bire i Batistić-Fidulić.
Bit­nija osv­ježenja mogla su se prim­jetiti tako na vin­ima dvo­jice od nave­denih.
Grk Bire koji je svoju novu bocu Bur­gund­skog stila već pokazao široj pub­lici na Zagreb Wine & Gourmet 2011., ovoga je puta iznio istu tu bocu u zre­li­joj i izgleda kon­ačnoj var­i­janti gdje je odabrano tam­nije staklo i tam­nija etiketa sa grčkim slovima u poza­dini koja su ujedno i sas­tavni dio poz­nate Lum­bara­jske pse­fizme, najs­tar­i­jeg ikada nađenog pisanog doku­menta u Hrvatskoj.

Obitelj Cebalo Popić, trenutno po količini najveći proizvođači Grk-a u Lum­bardi, čija tradi­cija proizvod­nje u komer­ci­jal­nom smislu traje već solid­nih sedamnaest god­ina, zadržala je bocu bor­doškog stila, no sa bitno dru­gači­jom etike­tom koja bi zbog nekih ele­me­nata tre­bala doprini­jeti još većoj pre­poz­natljivosti ovoga proizvođača.

Naime prez­ime Cebalo je mnogima sinonim za lum­bard­ski Grk, što zbog vinar­ije Bra­n­imira Cebala koja je prva iza­šla na tržište gdje je i danas najprisut­nija, što zbog činjenice da unutar udruge od sedam vodećih vinara čak tro­jica nose prez­ime Cebalo. Iako sve tri vinar­ije rade vrhun­ska vina, kako onda, pogo­tovo za nekog tko nije iz Lum­barde, izb­jeći kon­fuz­iju i znati što dolazi od koga?!
Da bi riješio takvu moguću dilemu i naglasio svoj brend Zoran Cebalo ovoga je puta stavio naglasak na drugi dio prez­i­mena odnosno nadi­mak “Popić”.  Jed­nako onako kako stoji upisano velikim slovima i na sam ulaz u vinar­iju.
Druga novost je da je pozadin­ska slika poz­natog lokalnog umjet­nika Stipe Nobila zami­jen­jena zelenom sup­tilno deko­ri­ra­nom pod­l­o­gom sa već pre­poz­natljivom starom Grčkom kovan­i­com na vrhu. Dakle ako je nekome do sada možda stvarana zabuna zbog slične slike istog autora koja se također nalazila na bocama vinar­ije Zure ubuduće to barem što se ambal­aže tiče nebi tre­bao biti slučaj. Jed­nako kao što to neće biti slučaj da se na prvu ne pre­pozna gore objavl­jena  nova boca iz vinar­ije Milina-Bire.